slovenac:
sanjao sam noćas zagreb u plamenu.
odjekuju eksplozije,
ljudi trče,
žene vrište,
djeca plaču...
hrvat:
ej, kekec, baš si zloban.
ja sam, vidiš, sanjao ljubljanu obasutu cvijećem,
ljudi su pjevali iz sveg glasa,
zastave su se vijorile,
djeca su nosila transparente...
slovenac:
stani!
kakve transparente?
što će to djeci?
što je pisalo na njima?
hrvat:
otkud da ja znam?
dobro znaš da ne znam ćirilicu!!