Javila se mlada djevojka na natječaj za konobaricu u motelu i došla na razgovor.
- Ovdje dolaze kao gosti samo fini poslovni i obiteljski ljudi. Znate mi smo malo sa strane i daleko, pa ih je potrebno animirati, pa kada bi vi malo skratili suknju i produbili dekolte... - kaže gazda motela.
- Ma nema problema, gazda, to me stvarno ništa ne košta – odgovori djevojka.
- Kada bi malo povremeno sjeli gostima u krilo, znate mi smo malo daleko i tako, ali sve su to fini i obiteljski, i tako to, ljudi... – opet kaže gazda.
- Ma nema problema, gazda, to stvarno nije ništa – odgovori djevojka.
- Ali znate, mi smo malo daleko pa na katu imamo sobe da se gosti odmore poslije ručka, pa sad ako bi vi malo pošli s njima gore... ma znate, sve su to fini obiteljski ljudi i tako to... kaže opet gazda.
- Ma nema problema, gazda, zašto ne bih pošla s tim finim obiteljskim i, tako to, ljudima – odgovori djevojka.
- Moram priznati – kaže gazda – da mi je drago, ali i malo čudno, kako to vi odmah i bez okljevanja na sve pristajete.
- Ah, nije to ništa, gazda!
- Tamo gdje sam prije radila tražili su od konobarica da sole pičku kako bi gosti više pili – odgovori djevojka.