Žali se jedan lovac drugom kako mu se ker boji pucnja.I pade na pamet ovome drugom da ga posalje u Hercegovinu par mjeseci,jer su po Hercegovini uvijek svadbe i često se puca kako bi se ker privikao na pucanj.
I bio ker par mjeseci u Hercegovini i vrati ga ovaj u Bosnu,povede ga sa sobom u lov i zapuca kada u jednom trentku kaze ker:
"Danaas majkooo zeniis svoga sina zeniis svoga sinaaa"