Imao cigo desetoro djece. Posjete ga oni iz socijalnog pa mu odluče pomoći tako što će oni preuzeti brigu oko jednog djeteta smjestivši ga u Dom s tim što će Cigo moći obilaziti to dijete i družiti se s njim kad god hoće. Nakon što su donijeli potrebnu dokumentaciju počeli su sa pričom:
- Cigo, najlogičnije bi bilo da uzmemo ovog najmalđeg sina. Najlakše će se uklopiti u sredinu, jer je najmlađi...
- Nemojte mi njega voditi, - zavapi Cigo.
- Zašto?
- Pa znate kako se najmlađe dijete voli, on nam je svima razonoda...
- Pa u redu onda. Uzet ćemo ovog što je do njega po maldosti...
- Nemojte mi njega, Bog Vam dušu prostio! Pa on sa mnom ide kad radim, razgovara me, pomaže mi...
- Pa dobro, uzet ćemo ovu djevojčicu...
- Aaaaj, nemojte nju! Kad se ona rodila, meni je nafaka ušla u kuću, pos'o kreno, pare su tu...
I tako za svako dijete Cigo je imao po neki razlog. Na kraju ljudi iz Socijalnog ne imaše druge do da predlože:
- Pa eto, uzet ćemo ovog momka mada je već odavno punoljetan...
- Nemojte njega, - opet će Cigo.
- Pa zašto ne i njega?!
- Kako zašto! Pa on je lud, on je meni sve ovo i napravio!