Suša
u Crnoj gori bila suša.I sastanu se svi seljani da odluče kako preživjeti sušu i nadjačati glad. Plemenski vođa kaže:
"Ajde braćo đetići predložite kako da preživimo!"
Prvi kaže:"Ajde braćo đetići da posijemo kukuruz!"
Kad svi graknu uglas:"Ajme brate, tko će kopati...tkoće saditi...tkoće brati?" I odustanu!
Drugi kaže:"Ajmo braćo đetići u lov?" Ostali graknu:"Ajme braćo a tko će trčati za divljači...tko će pucati,a tko će ju nositi i derati?" I opet odustanu od prijedloga!
I tako se ne mognu dogovoriti, kad se nađe jedan pametan:"Ajde braćo, kad se ne mogosmo dogovoriti, bolje junački poginuti, nego kukavički umrijeti!"
Pitaše ga:"Šta predlažeš?"
"Ajmo braćo svi u vagon, odemo na Lovćen, otkvačimo vagon, te kad junački izginemo, bar će biti koji dan žalosti za nas!" I pristanu!
Sjednu oni u vagon, dođu na vrh Lovćena, a plemenski starješina vikne:"Otkvači!"
Otkvačiše vagon...on pojuri 40, 60 80 na sat...kad dođe na 100 na sat netko vikne sa strane:"Hej ljudiii...stigo kukuruz iz donacije!"
Starješina vikne:"KOČI!!!"
Zakočiše vagon, kad starješina poviče i pita":A jeli oruljan?"
Čovjek sa strane viknu:"NIJE!"
a starješina poviče:"OTKOČI!"
